A long time ago in a galaxy far, far away… živjela je Crna kraljica. Kraljica je bila udovica i povazdan, oduvijek i zauvijek, nosila je samo crnu odjeću.
Živjela je sama u kamenom dvorcu navrh seoskog brdašca. Čak ni sluge nije imala. Ili je barem tako mislila?!
Njezina duboka tuga nakon kraljeve dugotrajne i očito, smrtonosne bolesti, zavila je čitavo kraljevstvo u atmosferu žaljenja i duboke bolne čežnje.
Apatija koja se poput otrovne magle širila cijelim minijaturnim kraljevstvom, koje se, usput rečeno, sastojalo od same kraljice (naravno) i tri seoska imanja u podnožju venerinog brežuljka. Pardon, kraljičinog brežuljka. No, poanta je da se širila otrovna magla apatije…
Da skratimo priču, kraljici je dopizdila samoća, tuga, čežnja i sva ta sranja i jednog hladnog zimskog dana zaputila se naravno na putovanje potpuno nespremna i neprikladno obučena. I neprikladno obuvena isto.
Pošto je živjela na brdašcu, putovanje je odmah na početku krenulo nizbrdo. Loša sreća. Jbg.
Na burek je svratila čim je sišla u selo. Zaželila se nakon toliko godina čemera.
Zgode i nezgode Crne kraljice, što joj se sve desilo na njenom putovanju, da li je išta skužila i što bi to ona trebala uopće skužiti, moći ćete popratiti na ovom blogu, a ovo je bio uvodni post.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima u potpunosti ovisi o tome kako definirate što je zapravo stvarnost?
Šalu na stranu, pisuckati (pročitaj pjesmu Duška Radovića na kraju ovog teksta) će se ovuda o svemu i svačemu. Astrologiji, knjigama, psihoterapiji kroz vlastito iskustvo, kako je biti žena, o jogi naravno. I da ne nabrajam.
Kad će drugi post?
Ne zna se.
Kad mi dođe.
(svjesno promatram svoju ćudljivost i nestalnost ?)
(moji stavovi danas ne moraju nužno vrijediti i sutra)
……………………………………….
MALI ŽIVOT
Dok neko pije – ja pijuckam.
Dok neko grize – ja samo grickam.
Dok neko glođe – ja samo glockam.
Dok neko bode – ja samo bockam.
Dok neko peva – ja pevuckam.
Dok neko drema – ja dremuckam.
Dok neko radi – ja raduckam.
I tako malo, sitno – živuckam.
Duško Radović