Trenutno čitam knjigu Psihološka Astrologija nizozemske autorice Karen Hamaker – Zondag koja astrologiju stavlja u korelaciju s psihologijom C. G. Junga što je meni izuzetno zanimljivo jer i sam Jung je koristio astrologiju i njenu simboliku kao alat u svojim proučavanjima ljudske psihe. Simboli su za Junga jezik duše. Poveznica između svjesnog i nesvjesnog.
Autorica objašnjava kako zapadni čovjek ima naviku shvaćati vanjski svijet i vanjska događanja kao nešto potpuno nepovezano sa svojim unutarnjim svijetom ili psihom. Da li je to zaista tako?
Jung kaže kako se čovjekova psiha sastoji od svjesnog i od nesvjesnog djela. Ono što spada u nesvjesni dio projiciramo na svoju okolinu, ljude, stvari, događaje, životinje. Totalni matrix! Stvarnost je projekcija? Ali i projekcija je stvarna? Ili nije? :)
Kako možemo primijetiti taj nesvjesni mehanizam projekcije? Promatrajući sebe primijetit ćemo uskoro da na neke ljude, događaje, stvari, imamo snažnu emocionalnu reakciju, a autorica kaže:
– Ove iracionalne i emocionalne reakcije usmjerene su protiv ljudi i stvari kod kojih uočimo takve osobine, ali ono čime se mi zapravo bavimo je neka vrsta prisjećanja sadržaja našeg vlastitog nesvjesnog. –
Promatrajući svoje reakcije duže vrijeme uočit ćemo neuzročnu vezu između vanjskih okolnosti i naših unutarnjih stavova, raspoloženja, osjećaja… Dakle, vanjsko odražava unutarnje.
Što znači promatrati svoj unutrašnji svijet ili kako god to već želimo nazvati?
Smjestimo se udobno, zatvorimo oči te osjećamo svoje tijelo, dio po dio. Dišemo svjesno, mekano i ugodno bez naprezanja.
Razmišljanje ostavljamo za druge prilike. Saznat ćemo puno o sebi, no moramo biti svjesni da je to za većinu nas zapravo iznimno teško. Tko nije probao neka proba i shvatit će. Biti prisutan je izazov za naš uznemireni um. Ponavljajući vježbu s vremenom jačamo svoju volju. Jačamo koncentraciju i fokusiranost. Umirujemo um. To ego (samoprozvano središte naše svijesti) jednostavno ne može prožvakati i počinju otpori. U astrologiji ego je predstavljen između ostalog, simbolikom Sunca, a našu cjelokupnu osobnost predstavlja čitava karta kao cjelina.
Dakle, projekcija je nesvjestan psihološki proces ili kako kaže Jung: ” …projekcija se ne radi, već se dešava. “ Ako ne poduzmemo ništa da taj proces osvijestimo život promatramo crno/bijelo.
Ni astrolozi nisu imuni na projekciju. Nitko nije. Najčešća upotreba astrologije jeste proricanje budućnosti. Valjda smo jako tjeskobni? Takvo korištenje astrologije potječe iz stava – vanjsko i unutarnje nema utjecaj jedno na drugo. Da li je to ispravan način? Da li time samo pokušavamo ublažiti osjećaj gore navedene tjeskobe? Da li smo zaista bespomoćni naspram naše sudbine? I da li nam pogled u budućnost na neki način šteti? Može li se budućnost sa sigurnošću uopće proreći? Rijetki uopće i postavljaju ovakva nerazumna pitanja :)
Svi oni koji su imali takvo iskustvo prognoziranja budućih događaja, a prognoza im se baš i nije svidjela, shvaćaju zašto. Rezultat takvog stava mogu biti strahovi, frustracije i opsjednutost hoće li se rečeno ostvariti i kako da to izbjegnemo. Očito postoji opasnost da zbog neznanja obje strane, u naše nesvjesno bude posađena klica straha. Ako ćemo tome dodati malo mistike možemo to nazvati miješanjem u nečiju sudbinu, u njegov put.
To je pokušaj slabog čovjeka da promijeni svoju sudbinu utječući na vanjsko, jer mu se eto, njegova sudbina i karte koje je dobio, ne sviđa. Kako da budem sretniji, a da ne uložim puno truda ili da mi je neka čarobna tabletica koja će me spasiti.
Zato je iznimno važno astrologiju koristiti oprezno. Astrologija bez znanja o ljudskoj psihologiji i njeno korištenje za prognoziranje jeste degradacija tog znanja i može donesti puno štete za obje strane ili u najmanju ruku biti beskorisna za razvoj svijesti.
Ovo iskustvo promjene stava prema životu opisao je i Victor E. Frankl u svojoj knjizi Čovjekovo traganje za smislom:
“Morali smo naučiti sebe, a onda i ljude koji su očajavali, da nije zapravo bitno što mi očekujemo od života već što život očekuje od nas.”
Mi smo mali. Život je velik. Imamo li uopće ikakve šanse ako pokušamo životu pružati otpor pokušavajući promijeniti svoju sudbinu? Ako se ponašamo kao razmaženo dijete i plačemo da smo zaslužili bolje, više, ljepše? Zar zaista stav Što život očekuje od mene ne zvuči zdravije, uravnoteženije i smislenije? Smisao izranja iz ovog pogleda. Imamo zadatak!
Kada razumijemo ljudsku psihologiju, naša natalna karta nam može biti poput vodiča koji nam pomaže shvatiti kako da objektivno sagledamo vlastita ograničenja i maksimalni potencijal. Kroz nju možemo pokušati osvijestiti kozmičke principe koji djeluju i u nama samima. Kako biti maksimalno kreativan s onim što mi je dano? Nismo svi rođeni da bi iskusili bogatstvo na primjer. Netko je rođen da doživi iskustvo siromaštva. I nije to nepravda već prilika da iskusimo suprotnosti. S vremenom karta postaje isto višak – alat koji više nije potreban jer smo shvatili bit i živimo u skladu s time. Otom potom, je l’?
Svakako, možemo astrologiju i psihologiju i Junga nazvati bezveznim trabunjanjem, praznovjerjem, neznanstvenim i nazadnim, a možemo isto tako i uložiti trud da se prvo upoznamo sa tim učenjem i sami provjerimo da li je točno ili nije.
Treba vremena i truda da se neki koncept upozna i razumije dovoljno da bi se mogao potvrditi ili odbaciti.
Potrebna je određena fleksibilnost, ali i određena struktura. Kao i u jogi, spajamo suprotnosti i nadilazimo ih. Iz unutrašnjeg stava manifestira se asana. Asana izranja iz neutralnog uma. Unutarnje se reflektira u vanjskom. Ili obrnuto – vanjsko reflektira unutarnje pa je asana odraz unutarnjeg. Unutarnji stav i njegova vanjska manifestacija jesu Jedno – nerazdvojni. To je joga.
Što konkretno već sad i odmah možemo napraviti? Pa… možemo si postaviti pitanje: TKO ILI ŠTO ME TRENUTNO NAJVIŠE IRITIRA? NA KOGA ILI ŠTO REAGIRAM? Pustimo da nam se slika tog nekoga ili nečega spontano pojavi u svijesti. Osjetimo emotivne reakcije koje nam dolaze. Ako nam ne dolazi čekamo da se zaista nađemo ispred te osobe ili u nekoj situaciji i opet promatramo što osjećamo. Ha? :) Ima li čega??
Joga kakvu prakticiramo na satovima niz je tehnika koje nam omogućuju da poboljšamo svoju koncentraciju i stvorimo preduvjete za neutralan um koji nam treba jer kako drugačije prihvatiti da ta grozno iritantna osoba iz mog života jeste moj odraz?? :)
Ako naš pogled i stav na život ne mijenjamo milom, kozmički zakon kaže da će se to desiti silom. Tu smo da upoznamo obje strane i onda ih voljno objedinimo. Kod tebe me smeta ono što i sam/a nosim u sebi!
Potencijalna opasnost u jednostranom stavu u astrologiji leži u tome što npr. klijent na astrologa može projicirati arhetip Spasitelja (netko tko će me spasiti jer će mi reći koji kamen da nosim ili koju mantru da mantram), a astrolog na klijenta arhetip Žrtve (nekog koga treba spasiti – ja sam moćan, a on je nemoćan) pa se iluzorni ples nastavlja u beskraj. Naslućujemo već da tako ne može? Istinska promjena dolazi uvijek iznutra.
Na kraju ovog umovanja mogu još samo na brzinu ispričati što je bilo s Crnom kraljicom.
Očito da je bila usamljena na tom visokom brdašcu. Očito da je odlučila nešto promijeniti. Suočiti se sa svojom usamljenošću. Dati joj oblik, okus, miris, karakter. Upoznati je. Da bi to napravila morala se spustiti s tog visokog brdašca i svaki korak prema dole bio je bolan. Kronično joj je nedostajalo optimizma.
* svi izneseni stavovi u ovom tekstu NISU inspirirani stvarnim događajima ni osobama, majkemi.
(ovaj tekst je samo poziv na znatiželju i istraživanje, i odraz mojih trenutnih razmišljanja i shvaćanja)